Dobro došli, svi vi znanja i informacija žedni znatiželjnici, jazz-namjernici te znani i neznani cyber prijatelji, na stranicu jazz obitelji "New Deal"! Tko, kako , zašto i zašto ne "New Deal" (parafraziram svog kolegu glumca Davora Svedružića, uz njegovu dozvolu)? Kum "New Dealu" je, a tko drugi no naš legendarni Boško Petrović! B.P. je u mom glazbeničkom životu "milestone", škola i Akademija, a njegov klub dugih godina mog profesionalnog stasanja drugi dom, moja učionica i pozornica, kako glazbe u koju se davno zaljubih, tako i svega onog okolnog što čini neodoljivi svijet glazbenika, i što svatko tko želi postati njegov sudionik mora naučiti. Jedna sam od vjernih Boškovih "beba", redovno prinosim "žrtve oltaru", tj. pristupam Boškovom kapetanskom stolu, pratim sve i svakog koga g. Petrović privede u svoj klub i prepusti mu B.P. binu, a ona je sukladno vremenu s godinama postala sve tolerantnija i otvorenija. Premda više nije isključivo jazz-klub, svirati u B.P.ju još uvijek ima težinu, značenje i odgovornost, pogotovo ako vas motri budno oko i uho našeg Boška. Svake godine, uz redovne svirke kroz godinu, Boško me poziva da budem sudionikom njegovog jesenskog festivala, tj. smotre hrvatskog klupskog jazza kojom se otvara klupska sezona, "Hrvatskog Jazz Sabora". U ljeto 2008. prepoznala sam savršenu konstelaciju (jer sve šanse u životu dođu do nas, ali se oplode samo ako ih znamo prepoznati) i učinila korak dalje u vlastitom glazbenom odrastanju; zamotala sam svojih posljednjih dvanaest godina provedenih u društvu jazz nakupine "Cool Date" u svileni papir i pospremila ih u kutiju sjećanja. Kažem "nakupine", jer osim mog stalnog suradnika pijaniste Julija Njikoća, band u pravom smislu zapravo nije postojao, već su se članovi okupljali i osipali ovisno o potrebi ili o "materijalnoj snazi" motivacije za predstojeći angažman. Morala sam pristajati na takvu situaciju, iako je zapravo ona bila stalni izvor frustracije koja je s godinama u meni rasla i gomilala osjećaj nemoći i apatije. Ja sam biće zajednice, i glazba je za mene stvaranje, oslobađanje, strast, ali i druženje, spoznavanje sebe u očima sudionika u glazbenom činu. A toga je u "Cool Date"-u uvijek nedostajalo. Odlučih stoga okupiti novu družbu, malu ali skladnu i iznad svega - stalnu. Barem onoliko koliko stalne mogu biti stvari u životu u kojem stalna jedino mijena jest, kako jedan slavni pjesnik reče. Prilika za prvi nastup ukazala se na HJS '08. Sumnjičav isprva na objavu promjene banda, Boško me na koncu pitao koje ime da stavi u štampani program. Zatekao me, to je zadnje na što sam u tom trenutku polagala pažnju, a on je iz topa ispalio, uz dašak ironije u glasu, "Pa, New Deal, naravno!" I tako i bi. Dixi, at animam levavi! Dalekovidan, kao i obično, bio je u pravu: karte su se sjajno posložile, a ime je dobilo odgovarajući sadržaj i smisao. Malu, ali složnu družbu čine Saša Borovec, Hrvoje Galler i, kao poklon na našu prvu godišnjicu, Stanislav Muškinja. Eh, da, i ja, Jasna Bilušić. Saša Borovec je naša kičma, čovjek koji je, uz to što mi je blizak i pouzdan prijatelj, blistav basista i izuzetan glazbenik, a kao osoba jednostavno neodoljiv, šašav do bola, vrckavog duha i nepresušan izvor optimizma i veselja. Kad ga uhvati luna, njegove ideje i energija su neprocjenjive, kao da ga je obuzeo sam Manitu. Zato je i zaslužio ime Poglavica Ćelavi Kojot. Hrvoje Galler je fenomenalan pijanista i naprosto divan, posve jedinstven mladić; iskreno zaljubljen u jazz, vrijedan, skroman i samozatajan, muzički "openminded", ali uvijek dosljedan svom stilu koji me je osvojio od prvog trenutka, suptilnom, maštovitom i prepunom emocija. Pravi Goldfinger! Stanislav je pak mladić kojeg danas doista morate svijećom tražiti. Savjestan, organiziran, s jasnim ciljem pred sobom, kako na dnevnom tako i na životnom planu. Pristupio nam je studiozno i entuzijastički, gotovo kao da svladava neki planinski vrh, pun volje i iskrenog veselja kada se rješava neka situacija ili problem. A pri tom lud k'o šlapa, u najboljem smislu te metafore. To je Mr. Stanislawsky. Za "New Deal" ovo je bila divna godina, vrijeme rađanja "našeg zvuka", puna svirki, proba, opipavanja raznih materijala, bezbroj kava, piva, čokolade, razgovora, telefona, razmjena glazbe, rasprava, glazbenog i ljudskog upoznavanja kroz sate sviranja po našim privatnim sobama, plaćenim prostorima za probe, garažama… Naš prvi CD, "Fifty ways…" rezultat je svega toga. Vjerujem, prvi u nizu koji tek počinje.